mr. sc. Semin PETROVIĆ, dipl. ing. maš.
IGT - Istraživačko-razvojni centar za gasnu tehniku, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Plinarski forum 2026.:
STANJE PLINSKOG SEKTORA U BOSNI I HERCEGOVINI S OSVRTOM NA PLANIRANE INTERKONEKCIJE
- suautor:
mr. sc. Nijaz DELALIĆ, dipl. ing. maš.
Univerzitet u Sarajevu, Mašinski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Plinski sektor Bosne i Hercegovine nikada nije igrao značajnu ulogu u energetskom miksu zemlje, a udio plina u potrošnji primarne energije se uglavnom kreće oko 2%. Za to postoji više razloga:
• BiH nema dokazanih rezervi prirodnog plina i nikada nije provođena njegova eksploatacija, što uzrokuje 100%-tnu uvoznu ovisnost
• nerazvijena plinska transportna i distrbucijska mreža
• decentralizirano uređenje države i nepostojanje državnih strateških planova u području energetike
• nepostojanje planiranih regionalnih transportnih plinovoda za koje bi bili zainteresirani strani investitori i/ili Europska unija.
Već dugo postoje planirane plinske interkonekcije sa susjednim zemljama: tri s Hrvatskom (sjeverna, južna i zapadna) i jedna sa Srbijom (nova istočna interkonekcija), ali ti planovi nikada nisu započeti pa nijedna od njih nije razmatrana dalje od određenih studijskih dokumenata (osim što je za Južnu plinsku interkonekciju napravljen idejni projekt). U posljednjih šest mjeseci došlo je do značanijeg angažovanja Sjedinjenih Američkih Država na razvoju i izgradnji jedne od njih (Južne plinske interkonekcije), koja se odnosi uglavnom na Federaciju BIH. Gotovo u isto vrijeme tvrtka Sarajevogas AD iz Republike Srpska pokreće javnu nabavu za projektiranje i izgradnju nove Istočne interkonekcije, sa Srbijom i plinovoda od Bijeljine do Novog Grada.
Isplativost obje interkonekcije je upitna sa sadašnjom razinom potrošnje prirodnog plina od oko 230 milijuna m3 godišnje, koja će na takva ostati najmanje do 2030. godine. Stoga se uz Južnu plinsku interkonekciju veže izgradnja tri kogeneracijska postrojenja (CHP): dva na mjestu postojećih blokova termoelektrana na ugljen u Kaknju i Tuzli i jedno u Mostaru (vjerojatno kod tvornice aluminija), što taj projekt čini donekle isplativim. Slično i za Istočnu interkonekciju vežu projekti dva takva postrojenja (vjerojatno u Doboju i Banja Luci).
S obzirom na pravce u kojima su usmjerene interkonekcije i investitore, predvidiv je i izvor opskrbe: ruski plin za Istočnu interkonekciju, a američki ukapljeni prirodni plin (LNG) za Južnu plinsku interkonekciju. Iako bi ti plinovodi trebali ispunjavati uvjete iz energetskih paketa EU-a, prije svega pravo pristupa treće strane, za sada nema nikakvih naznaka da će tako i biti. Također, za sada se u BiH-u ne razmatra ni europska zabrana uvoza ruskog plina jer zemlja nije članica EU-a niti je pokrenula pregovore.
Aktivnosti su pokrenute i za druge dvije preostale planirane interekonekcije: zapadnu i sjevernu s Hrvatskom, ali za sada samo na inoviranju studija izvodljivosti. Te aktivnosti provodi Vlada FBiH-a koja bi bila i investitor u te projekte, za sada bez naznaka interesa drugih investitora.
Životopis
Rođen je 1969. godine u Voljicu (Bosna i Hercegovina). Osnovnu i srednju (strojarsku tehničku) školu završio je u Gornjem Vakufu (BiH). Diplomirao je na studiju strojarstva na Strojarskom fakultetu Sveučilšta u Sarajevu (BiH), gdje je također završio i poslijediplomski studij. Od 1996. godine radi u Istraživačko-razvojnom centru za plinsku tehniku (IGT) iz Sarajeva, pri čemu je sudjelovao u ostvarivanju niza projekata iz područja plinske tehnike, energetske učinkovitosti i obnovljvih izvora energije. Uz to, od 2024. godine član je Upravnog odbora Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu/učinkovitu kogeneraciju. Također je bio član timova za izradu nekoliko strateških dokumenata i akcijskih planova iz područja energetike u BiH-u.
Ovogodišnje izlaganje:
POREDBENA ISKUSTVA U REGULACIJI TEHNOLOGIJE POLUSAMOVOZEĆIH SUSTAVA U MOTORNIM VOZILIMA
Valja izložiti poredbeni modeli regulacije korištenja naprednih sustava za ispomoć u vožnji motornih vozila te sustava za automatiziranu vožnju motornih vozila. Naglasak je pri tome na američkim i europskim iskustvima u vezi uvođenja i primjene tehnologije na trećoj i četvrtoj razini autonomije (SAE klasifikacija).
Pogledajte ostale ovogodišnje predavače